Dragorad D R A G I C E V I C kniževnik

Oslobadanje od apstrakcije

Nakon desetak godina pracenja slikarskog rada Ivice Kovacica Štifle možemo utvrditi da smo bili svedoci postepenog oslobadanja od apstrakcije: iz sumorne kosmicke prašine pomaljali su se sve jasnije vidovi realnog. Taj proces kod Kovacica još nije završen: ponešto od njegovog sveta realnog još je u fazi embriona. Tek, sa njegovim sazrevanjem sve su naglašeniji motivi za koje se vezuje.

Rec je o dva aspekta sazrevanja: o vladanju slikarskom veštinom i produbljivanju doživljajnosti. Kovacic se, evo, u veoma složena rešenja slikarskog postupka sa jakom dozom doživljenosti njegovih obala ili gradova, na primer.

Nešto je ostalo stalno prisutno u svim Kovacicevim fazama: sumorna atmosfera, stah od neke moguce usporene kataklizme, nervoza zbog teskobe. Nigde vedrije boje kao izlaza iz teskobe, nigde zvuka svetlosti da rasece gustinu koja pritišce. Ako iz te ne zdrave atmosfere i izade ocovecen oblik, on nosi neki unutarnji znak nakaznosti. Kovacic jednostavno ni sa cime ne oprašta zagadenosti sveta i otudenosti savremenog coveka.

Oskudna narativnost i skucen repertoar boja sugerišu na jedan vid aktivne zatvorenosti. Teški, masni slojevi doprinose da se sumornom raspoloženju veruje.

Sremska Mitrovica Septembar 1984