Sava S T E P A N O V likovni kriticar

Slikar srca i razuma

Stvaralacka avantura Ivice Kovacica Štifle duga je pune dve decenije. U tom periodu ovaj sremskomitrovacki slikar stvorio interesantan i karakteristican opus. Njegova slikarska problematicnost gradena je konstantno, još od završetka beogradske Više pedagoške škole u klasi profesora Miluna Mitrovica. Taj podatak, u slucaju Štifle, odista nije zanemarljiv jer je od svog profesora mladi umetnik nasledio jedno sasvim autenticno shvatanje znacaja primarnosti likovnih elemenata u piktoralnom izražavanju sopstvenih razloga. Zbog toga je Ivica Kovacic Štifla veoma brzo dospeo do autenticne likovnosti. do slikarstva istinske pikturalnosti. Bez obzira na odabir teme ili na karakter slikarskog izraza ovaj umetnik se vecito brinuo o slici i njenoj funkcionalizaciji, o njenom bicu, o njenom autenticnom dejstvu.

Stoga ni malo ne cudi podatak da se Ivica Kovacic Štifla vec na startu sopstvene karijere pojavljuje – apstrakcijom. Na jednom, sada vec davnom likovnom salonu Srema u Galeriji ''Lazar Vozarevic'' u Sremskoj Mitrovici 1975. godine, Štifla izlaže dve apstraktne slike. Ugledni žiri kojim je predsedavao Ðorde Jovic, dodelio mu je jednu od ravnopravnih nagrada za sliku ''Da-život''. Radilo se o asocijativno – apstraktnoj kompoziciji izrazito simbolickog sadržaja, o slici u kojoj se ta simbolika gradila iskljucivo likovnim sredstvima: dinamikom linije, materijalnošcu i psihološkim znacenjima boje, bogatom fakturom, ekspesivnošcu ukupnog pikturalnog sklopa.

Logicnim i skladnim razvojim kontinuitetom Ivica Kovacic Štifla je od apstrakcije hodio ka pejzažnoj slici naglašenije realisticke interpretacije. U katalogu njegove izložbe u Galeriji ''Lzar Vozarevic'' 1984. godine (priredene povodom desetogodnišnjice prvog samostalnog izlaganja) predgovarac je konstatovao da ''nakon desetak godina pracenja slikarskog rada Ivice kovacica Štifle možemo utvrditi da smo bili svedoci postepenog oslobadanja od apstrakcije: iz sumorne kosmicke prašine promaljaju se sve jasnije vidovi realnog... Tek, sa njegovim sazrevanjem sve su naglašeniji vidljivi motivi za koje se vezuje'' (D. Dragicevic). A glavni motiv za koji se vezao Kovacic bio je karakteristicni Vojvodanski i sremski pejzaž. Štifla je predeo slikao širokim zamahom, potezima koji su zapocinjali i završavali sa izvan platna – predeo je tek fragment široke ravnice ili tek segment blago zatalasanog fruškogorja. Povremeno, a narocito u periodu s kraja osamdesetih godina, Štifla pokušava da kontroliše sav taj ekspesivitet, njegova linija postaje kontrolisanija, racionalnija, skoro geometrijska. Videno je postalo povod za jedno drugacije slikarstvo, za jedan drugaciji pristup svetu i svetu slike.

Cini se da Ivica Kovacic Štifla, na odreden nacin, cinio svojevrsno preispitivanje sopstvenog odnosa prema slici i likovnim elementima, kao da je sprovodio jedno spontano, unutrašnje preispitivanje, tragajuci za odgovorom: kuda i kako dalje? Na odgovor nije trebalo dugo cekati – tokom devedesetih svedoci smo slikama u kojima su, na jedan skladan i logican nacin, sinteticki spojeni gest i geometrizam, subjektivnost i realnost. U tim su slikama zadovoljeni i srce i razum. Stvorena je jedna sasvim osobena likovna poetika, stvorena je slika kojom Ivica Kovacic Štifla uspeva da iznade pravi odgovor na izazove sveta i vremena u kome živimo ali i da taj svoj odogovor ponudi kao svojevrsni ''recept'' svom posmatracu u ovom zlokobnom vremenu epohalne krize koju proživljavamo tokom ovih naših nesretnih devedesetih godina.

Novi Sad Maj 1995