Sreto B O Š NJ A K likovni kriticar

Od prirode sveta do prirode slike

Moderna slikarska svest koja se inspiriše svetom prirode, koja traga za harmonijom coveka i njegove okoline , uvek je u dvostrukom iskušenju: ili da prirodi pride na nacin majstora realisticke opservacije, koja traži celovitu sliku sveta, ili da prirodu posmatra kao široko inspiratitvno izvorište oblika i odnosa koji ce biti, slikarsko svešcu i akcijom, preobraženi u nove plasticne cinjenice.

Ivica Kovacic - Štifla je slikar ovog drugog tipa, iako je njegova rana poetika zasnovana na iskustvima tradicionalne poetsko - realisticke estetike. Ucenik je poznatog beogradskog slikara Miluna Mitrovica, koji na slican nacin uspostavlja odnos izmedu sveta prirode i sveta slike Kovacic nastavlja da traga za novim doživljajnim prostorima, ali i za novim smisaonim modalitetima korišcenja oblika prirode.

Ako je na pocetku njegova imaginacija i bila u prevlasti pejzaža, mrtve prirode, figure ili enterijera kao celovite slike, on se postepeno sve više oslanja na prirodni oblik kao na primarnu vizuelnu cinjenicu odredenog likovnog kvaliteta. Pažljiv gledalac lako ce uociti kako je na ovim slikama postignuta vizuelna znacenjska ravnoteža, jedinstvo ( i jednaka vrednost) oblika, boje i prostora. U nekim slikama svet prirode zadržan je kao daleki eho, kao blago secanje ili videnje u snu: priroda je preradena po volji slikara. Predeo se preobražava u neku fantasticnu, maštovitu konstrukciju, a pojedinacni oblik cesto dobija oblik cesto dobija znak nadstvarnog. Zato i boja njegovih slika nije ponavljanje koloristickih odnosa u prirodi, ona je slobodna orkestracija bojenih vrednosti u funkciji celovite vizije. Kovacic retko kad koristi takozvani lokalni ton, obojenost oblika kao dela ogranicene površine, vec se bojom i svetlošcu približava formi kao slobodnoj ritmickoj jedinici kompozicije. Boju nanosi u više slojeva, boju preko boje u cistom ili mešanom stanju, tako da se oseca i složenost koloristicke strukture i bogatstvo procesa kojim se slika realizuje. Takav postupak , s druge srane, otvara novi kreativni proces kojim se stvaralacka svest udaljava od mimezisa, od ponavljanja privlacnih vizura stvarnosti, od klišea, uvodeci je u prostore slobode, mašte, nadstvarnog.

Isto tako, mogao bi se izvesti zakljucak da Kovacic svojim slikarskim konceptom pokriva raspone od prirodne forme, prko stilizacije, do sinteze.

Formalno - stilski ove slike pripadaju linije od poetskog realizma do svojevrsnog ekspresionizma, da bi ponekad dodirnule i obale nadrealnog i fantasticnog. Blagi tonovi enformela u funkciji su dramatizovanja lika slike, u pojacavanju inteztiteta svih elemenata likovnog govora. Ali gledano u celini, ovo slikarstvo zasnovano je na ljubavi prema prirodi, žudnji za jedinstvom coveka i sveta, na kontrastima i harmonijama koje odražavaju unutrašnje harmonije slikarevog bica.

Beograd April 1995.